Za arhivskim vinima u svijetu, ali i kod nas, vlada sve veće zanimanje. Samim tim o njima kruže razne priče "znalaca" i znalaca. Kada ih treba piti, kako ih treba piti, koji su idealni uvjeti za njihovo čuvanje, kako im rastu cijene, da li crvena ili bijela, da li ih poklanjati ili ljubomorno uživati sam u njima? Američka iskustva pokazuju da je ulaganje u arhivska vina - najbolja štednja, a na aukcijama u kućama Christie's ili Sotheby's arhivska vina postižu vrtoglave cijene.
U arhivskim vinima uživaju istinski znalci koji znaju cijeniti njihovu profinjenost, koji umiju odrediti prigodu i vrijeme kada će ih piti, uz koja jela i u kojem društvu, jer počastiti nekog, ili mu pokloniti arhivsko vino, znači iskazati mu posebnu čast i osobito poštovanje.
Otvaranje i posluživanje je poseban ritual. Pokažite butelju gostima, kažite im par riječi o vinu, skrenite im pažnju na patinu na boci (nikako je ne treba brisati), polako zamotajte bocu u bijeli ubrus i pristupite otvaranju. Ako otvarate crno vino, obavezno ga dekantirajte. Natočite vino u odgovarajuće čaše i … uživajte u njegovoj boji, mirisu i pijte ga laganim gutljajima.
Badel 1862 svoja arhivska vina, nakon što su napunjena u boce u podrumima gdje su odgojena, čuva i njeguje u svom podrumu u Sv. Križu Začretje. U posebnim, idealnim uvjetima temperature, vlage i tišine, okružena ljubavlju podrumara, čekaju svoju punu zrelost, da bi se u pravom trenutku ponudila vinskim znalcima.
JESTE LI ZNALI ?
Kvalitetna i vrhunska vina koja su u podrumskim uvjetima čuvana pet ili više godina, od toga najmanje tri godine u boci, mogu nositi naziv „arhivsko vino“.